Još od pradavnog doba ljudi su na razne načine pokušavali ukloniti bol te potisnuti sjećanje na bolne podražaje svaki puta kada je bila potrebna manipulacija nad njihovim tijelom od strana raznih plemenskih vračeva, vojnih ranarnika, priučenih ili obrazovanih zubara i kirurga a sve zbog toga što su bili ranjeni, unesrećeni ili bolesni.
U tu svrhu se tada koriste razna ljekovita biljna sredstva kao što je lišće koke, pripravci od maka ili alkoholna pića te neki fizikalni zahvati kao što je akupresura ili pothlađivanje dijela tijela.
Sama anesteziologija je mlada nauka koja se počinje razvijati od kraja 19. stoljeća no zahvaljujući izrazitom napretku sveukupnog ljudskog znanja, a naročito kemije, biokemije, fizike i elektronike, svjedoci smo strelovitom napretku anesteziologije kao znanosti, a s njom pod ruku i sveukupne kirurgije kao struke, tako da su danas moguće i do prije par desetljeća nezamislive operacija nad ljudskim tijelom s malim i prihvatljivim rizicima i uspješnim završetkom.
Anestezijom danas smatramo postupke kojima se osiguravaju s jedne strane što povoljniji uvjeti kirurgu, da bi što kvalitetnije mogao obaviti operacijski zahvat, a s druge strane ona mora osigurati potpuno odstranjenje osjeta bola i ako je to potrebno sjećanja na sve ostale neugodne doživljaje tijekom kirurškog zahvata te pružiti potpunu sigurnost za sveukupno zdravlje pacijenta pri čemu on tijekom samog zahvata može biti svjestan ili bez svijesti.
Tako razlikujemo i više vrsta anestezije a u Vašem anesteziološkom tretmanu u Poliklinici Barbel koristit će se jedna od mogućih tehnika anestezije. Svaka od njih ima svoje specifičnosti i prilagođena je Vama i Vašem operacijskom zahvatu te zdravstvenim stanju.
Odabir anestezije uvjetuje vrsta operacije te Vaše zdravstveno stanje i konačnu odluku o tome donosi isključivo i jedino anesteziolog (koji jedini za to i odgovara) no svakako da o tome možete porazgovarati sa anesteziologom ili za vrijeme pregleda u anesteziološkoj ambulanti (preporučljivo) ili prije samog zahvata na dan operacije (što nije baš preporučljivo jer se tada neki specifični zahtjevi jednostavno neće moći ispuniti).
ANESTEZIOLOŠKI POSTUPCI I VRSTE ANESTEZIJE
Monitorirana anestezijska skrb (MAC) je postupak koji uključuje monitoriranje fizioloških parametara krvnog tlaka, pulsa, oksigenacije i stanja svijesti od strane anesteziologa tijekom kirurškog zahvata, a može se provesti i dodatna blaga sedacija i/ili analgeziju ako se za to ukaže potreba.
Sedacija je postupak kod kojeg se primjenjuju male doze intravenozno danog sedativa/anestetika koji Vas čini opuštenim i smirenim iako ste u pravilu svjesni postupaka oko Vas. To je osobito važno ako je potrebna Vaša suradnja tijekom postupka.
Razlikujemo dvije „razine” sedacije:
- Svjesna sedacija (blaga sedacija) kod koje je umanjena svijesti uz očuvane zaštitne reflekse gutanja i kašljanja, može se održavati prohodnost dišnih putova te se može adekvatno odgovoriti na verbalnu upite.
- Nesvjesna sedacija (duboka sedacija) je kontrolirano stanje umanjene svijesti ili nesvijesti iz kojega se ne može lako probuditi, koje može biti popraćeno djelomičnim ili potpunim gubitkom refleksa, uključujući i gubitak neovisnog održavanja prohodnosti dišnih putova, te sa gubitkom adekvatnog odgovora na verbalne upite.
Pri kraju zahvata prekida se davanje sedativa te se kroz 30 minuta do sat vremena u potpunosti budi uz savjet da sljedećih 24 sata ne upravljate motornim vozilom, rukujete električnim napravama i ostalim oštrim i potencijalno opasnim alatima i strojevima, ne uzimate na svoju ruku i bez savjeta s anesteziologom lijekove iz skupine psihoaktivnih lijekova (sedativi, hipnotici, antipsihotici, antidepresivi) te da ne konzumirate alkoholna pića.
Lokalna anestezija je postupak koji se sastoji u davanju lokalnog anestetika u tkivo neposredno u i oko samog operacijskog polja u svrhu postizanja privremene bezbolnosti tog područja.
Jedini bolni osjet izaziva ubod igle i infiltracija anestetika te se to obično osjeti kao kratkotrajno peckanje (20-tak sec). Nakon kratkog vremena (3-5 min) nastupa osjet utrnuća i otupljenosti tog dijela tijela te nestaje osjet boli dok sam osjet dodira ponekad može zaostati no njegovo uklanjanje ionako nije cilj pa se sam zahvat tad može obaviti. U osjetljivijih pojedinaca taj osjet dodira nije lako kontrolirati te se često krivo doživljava kao bol. Tad se obično primjeni i blaga sedacija.
Nakon nekog vremena (oko 2 sata) nestaje osjećaj anesteziranosti tog područja te se tada može uzeti neki od analgetika koji su Vam na raspolaganju.
Lokalna anestezija uz sedaciju (potencirana lokalna anestezija) se sastoji od već opisane lokalne anestezije i davanja sedativa/anestetika intravenozno kroz vensku kanilu koja se postavlja prije davanja lokalne anestezije u jednu od vena zapešća ili lakta.
Učinak sedativa se očituje u ugodnom osjećaju pospanosti ili laganom snu tijekom kojeg možete komunicirati s operaterom ili anesteziologom. U pravilu se radi o blagoj sedaciji te su svi zaštitni refleksi (a to su kašalj, kihanje i gutanje) održani i zaštićeni.
Pri kraju zahvata prekida se davanje sedativa te se kroz 30 minuta do sat vremena u potpunosti budi uz savjet da sljedećih 24 sata ne upravljate motornim vozilom, rukujete električnim napravama i ostalim oštrim i potencijalno opasnim alatima i strojevima, ne uzimate na svoju ruku i bez savjeta s anesteziologom lijekove iz skupine psihoaktivnih lijekova (sedativi, hipnotici, antipsihotici, antidepresivi) te da ne konzumirate alkoholna pića.
Opća anestezija je postupak kojim se omogućava zadovoljenje pet ciljeva anestezije u širem smislu:
- analgezije (gubitak osjeta boli),
- anestezije u užem smislu (gubitka osjete dodira),
- amnezije (gubitka sjećanja na događaj),
- mišićne relaksacije
- te ublažavanja odgovora simpatičkog živčanog sustava na kirurški stresni podražaj.
To se postiže davanjem raznih vrsta lijekova koji svojim djelovanjem omogućavaju ispunjenje svih ili samo nekih od navedenih ciljeva za cijelo vrijeme trajanja kirurškog zahvata.
Postupak se sastoji prvo od postavljanja venske kanile i uspostave sigurnog venskog puta s infuzijom elektrolitske otopine. Tad se daju lijekovi koji svaki za sebe ima određeni željeni učinak na središnji živčani sustav i mišiće. Kako je za vrijeme opće anestezije potrebno zaštiti dišni put da bi se osigurala adekvatna i sigurna ventilacija pluća to se može učiniti na tri načina:
- postavljanjem endotrahealnog tubusa u dušnik,
- postavljanjem laringalne maske ili njenih izvedenica u ždrijelo
- ili kontinuiranim držanjem facijalne maske od strane anesteziologa
koji tada cijelo vrijeme pazi da dišni put bude otvoren i siguran. Sam postupak postavljanja tubusa ili maske je bezbolan i provodi se u dubokoj općoj intravenoznoj anesteziji.
Tijekom anestezije i operacije anesteziolog stalno nadzire stanje pacijenta kao i njegove vitalne funkcije prilagođavajući dubinu anestezije potrebama kirurškog zahvata i općoj reakciji pacijenta na sam zahvat i anesteziju.
Na kraju operacije dodavanje anestetika se prekida te se pacijent spontano i polako budi. Nakon anestezije je potpuno normalno da je pacijent još neko vrijeme pospan i umoran. To stanje može, ovisno od vrste anestezije i trajanje samog kirurškog zahvata, trajati još neko vrijeme te nije razlog za zabrinutost.
Po buđenju pacijent se otpušta kući uz savjet da sljedećih 24 sata ne upravlja motornim vozilom, rukuje električnim napravama i ostalim oštrim i potencijalno opasnim alatima i strojevima, ne uzima na svoju ruku i bez savjeta s anesteziologom lijekove iz skupine psihoaktivnih lijekova (sedativi, hipnotici, antipsihotici, antidepresivi) te da ne konzumira alkoholna pića.
