Povećanje usana

Kod povećanja usana se radi najvjerojatnije o više vrsta silikona, koji su korišteni a neke od ugrađenih tvari su nepoznate, nemaju svoje porijeklo, svoj kemijski sastav, tkivnu podnošljivost.

Pacijenti navode, da je to silikon, a zna se da on radi jake granulomske upale, vrlo jake potkožne ožiljke, cirkulacijske probleme, mijenja mjesto itd.

U RH niti jedan tekući silikon ugrađen u usta nije dozvoljen, kazneno je djelo.

Posve je svejedno je li korišten tekući silikon koji se injektira u oko, ili se radi o nekim industrijskim silikonima. Posljedice su slične. Iz toga razloga su još 1991, godine silikoni zabranjeni u SAD-u, gdje su prije toga imali dozvolu korištenja.

U Hrvatskoj nisu nikada registrirani i ako su aplicirani, radi se o ilegalnom preparatu i kaznenom djelu.

Klinički primjeri “silikonskih usana”

Silikoni mogu dugo biti pasivni, ali se reakcije i migracije mogu javiti i nakon dvadeset godina. Ipak, najčešće tegobe postepeno počinju već nakon nekoliko godina.

Poznate su i vrlo burne reakcije nakon aplikacije veće količine odjednom.

I danas neke drastične primjere vidimo kod nekih javnih osoba, medijski prepoznatljivih, a problem se i pojavio u medijima kada su se tegobe poistovjetile sa nekim javnim osobama. Porastao je interes javnosti.

Ipak, poznate osobe čine samo malu kap u moru silikonskih problema i suza. Ipak su najteži primjeri kod posve „običnih ljudi”, koji zbog želje za nešto većim ustima i neinformiranosti ili krive informiranosti, postanu žrtve. Iza početnog zadovoljstva, prije ili kasnije, javi se jaki otok usana, nepravilnosti, kvrge, reagiranje na hladnoću, promjenu vremena, toplinu. Drastični primjeri su pacijenti koji teško piju vodu iz čaše, gube osjet za toplo i hladno, ne mogu dobro artikulirati neke glasove, ne mogu fućkati, a ima ih koji zbog tvrdih usana i šuškaju.

Nemojmo zaboraviti da su usne dio govornog aparata. Što to znači za pjevače ili spikere ne treba niti spominjati.

Dio pacijenata se psihijatrijski liječi, jer se jako teško nosi sa sobom, svojim ustima i okolinom, koja je sklona čestim osudama.

Ugradnja tekućeg silikona i medicina

Za sada nije poznat niti jedan slučaj aplikacije tekućeg silikona za povećanje usana u Hrvatskim bolnicama.

Sve aplikacije su isključivo u privatnoj praksi, dakle radi zarade.

U Hrvatskoj od liječnika, koji su aplicirali tekući silikon, sklonost postupku imaju neki liječnici koji se predstavljaju kao privatni Estetski kirurzi, što kao profesija ne postoji.

Nije sa sigurnošću moguće isključiti plastične kirurge, jer nije još sigurno da je jedan od nas koristio tekući silikon. Postupak je u tijeku.

Dakle službena medicina aplikaciju tekućeg silikona za povećanje usana ne poznaje. Liječnička društva uglavnom žmire na probleme žrtava, a one su razapete između poznate teze okoline: “same su to htjele” i odnosa prema liječniku koji je to učinio.

2. Hrvatski dermatovenerološki kongres, Opatija 16 – 19.05.2002.

4. Hrvatski kongres plastične, rekonstrukcijske i estetske kirugije sa međunarodnim sudjelovanjem, Zagreb 26.09.2002.

1. Međunarodni kongres plastične kirurgije u BiH 24 – 27.09.2003.

Implantati za usnice ili NLO. Sažetak teme kongresa

Kinčl. M. spec. opće i plastične kirurgije , Grabić D. spec. anesteziologije i reanimatologije , Crnić A. spec. opće i plastične kirurgije, Radeljić A. spec. opće i plastične kirurgije, Kinčl A. spec. opće medicine

Poliklinika za opću i plastičnu kirurgiju Barbel, Zagreb

Sažetak

Svrha rada: Prikazati posljedice trenda povećavanja usta injektiranjem tvari nepoznatog sastava sa razvijanjem granuloma oko nepoznate tvari , koja je u obliku gela, višekratno aplicirana u usne i zonu oko usana.

Rezultati su kozmetske deformacije usana sa funkcionalnim i psihičkim tegobama.

Željelo se bolji izgled, simetričnost , izražajniju mimiku, rumenilo i senzibilitet usana, elastičnosti, mekoću, senzualnost i zadovoljstvo.

Često se dobilo: loš izgled povećanih usana, asimetričnost i kvrgavost, gubitak osjeta, lividitet ili bljedoću, otežan izgovor nekih glasova, pucanje usna, otežano pijenje tekućine.

Implantat kao registrirano(dozvoljeno)sredstvo se ugrađuje u tijelo sa različitim ciljevima i indikacijama ali točno određenim i poznatim kemijskim sastavom, tkivnom podnošljivošću, toksičnosću, rokom trajanja (djelovanja), mogućim komplikacijama.

Stoga u ovom prikazu nije moguće govoriti o implantatima već o NLO usana (Neidentificiranim labijalnim objektima) i tek složenije analize mogu pokazati o čemu se radi.

Najvjerojatnije se ne radi o standardiziranom i registriranom implantatu i postupku apliciranja u Hrvatskoj.

Metode: Dvadeset i osam operacija odstranjenja granuloma , podijeljeno je u dvije grupe.

Prvu grupu čine zahvati u općoj anesteziji kada se istovremeno operirala gornja i donje usna ili se radilo o psihički nestabilnom pacijentu te drugu grupu operacija u lokalnoj anesteziji za pacijente koji su operirani drugi puta ili je zahvat bio manjeg opsega.

Kod 40% pacijenata nije korišten lokalni vazokonstriktor zbog lividiteta usana i cirkulatorne insuficijencije.

Rezultati: Kod prve grupe pacijenata imali smo 56 % ponovnih operacijskih zahvata, od čega kod 42 % jedan korektivni zahvat a kod 14 % dva korektivna zahvata.

Kod druge grupe imali smo 21 % ponovnih operacijskih zahvata

Manje korekcije rumenila nisu u statistici.

Kod 72 % pacijenata postigao se zadovoljavajući kozmetski efekt ,

kod 13 % liječenje nije završeno,

kod 11 % rezultat nije zadovoljavajući jer je količina implantata ugrozila vitalitet tkiva (nekroza).

Kod 4 % imali smo komplikacije u smislu jačih fibroza i smetnji artikulacije,

Psihičke tegobe nismo još valorizirali, jer su liječenja u tijeku.

Zaključak: Liječnik mora pažljivo procijeniti indikaciju za povećanje usana prema mogućim komplikacijama, uz obaveznu upotrebu registriranog preparata, informirati pacijenta o implantatu koji se koristi, mogućim komplikacijama te u povijesti bolesti navesti vrstu i količinu implantirane tvari.

Dilema zaključka:

Može li se kao implantat upotrijebiti sve ono što nije izrijekom zabranjeno ili se može upotrijebiti samo ono što je izrijekom dozvoljeno.

• Mila “Tko voli poludjele silikone” od 28.10.2002.
• Globus “Kriminalna estetska kirugija”, “Žrtve silikonske ljepote” od 01.11.2002.
• Globus odgovor dr. Duška Ostojića spec. ORL i kirugije glave i vrata, od 08.11.2002.
• Globus odgovor dr. Siniše Glumičića maksilofacijalnog kirurga, od 15.11.2002.
• Latinica “Život sa silikonima” od 03.12.2002.

TEKUĆI SILIKON I HRVATSKO DRUŠTVO ZA PLASTIČNO REKONSTRUKCIJSKU I ESTETSKU KIRURGIJU

Predsjednik društva, dr. Mario Zambelli, plastični kirurg, je za HTV u emisiji Život u živo, izjavio kako tekući silikon nije štetan, i kako će protiv dr. Kinčla podnijeti prijavu zbog uznemiravanja javnosti (čitaj obavješćivanja pacijenata žrtava).

Detalji poslije dobivanja filma sa HTV-a

TEKUĆI SILIKON I MINISTARSTVO ZDRAVSTVA

Izjava državnog tajnika, prof dr. Velimira Božikova, 15.12.2004. Jutarnji list:

“Tekući silikon nikada nije bio registriran u Hrvatskoj te njegova upotreba nije dopuštena. “

To znači da su liječnici koji su ga koristili počinili kazneno djelo.

Veći je problem u tome što se tek treba utvrditi je li taj preparat štetan po zdravlje, a taj je posao povjeren Povjerenstvu za lijekove

TEKUĆI SILIKON I HRVATSKI ZAVOD ZA TOKSIKOLOGIJU:

Ravnatelj, prof.dr. Franjo Plavšić, 14.12.2004., Novi list

Toksikološko vještačenje žučkaste supstancije je pokazalo da se radi o dimetil-siloksanu. Odnosno tekućem silikonu, polimeru, nalik na gumi koja se masovno koristi u industriji. Niti jedan implantat na bazi dimetil-siloksana nije registriran u Hrvatskoj niti je o njemu zatraženo mišljenje Hrvatskog zavoda za toksikologiju.

Slijedom te činjenice u Hrvatskoj nije dopuštena primjena te tvari u obliku implantata u bilo koje svrhe, niti je dopuštena slobodna trgovina tom tvari kao implantatima koji se ugrađuju kirurškim putem.

Ključno je da se tekući silikon u Hrvatskoj ne smije primjenjivati kao implantat.

Ministarstvo zdravstva i agencija za lijekove nisu do sada zaprimili niti jedan zahtjev za uvoz toga neregistriranog medicinskog proizvoda. Sa druge strane nikome se ne može zabraniti kupnja tekućeg silikona u inozemstvu za neke druge svrhe, primjerice u industriji.

Taj spoj nije kancerogen, niti izaziva alergije ali Zavod nema nikakvih podataka o biokompatibilnosti s ljudskim tkivom. To znači da se ne zna kako bi se ta kemikalija ponašala u kontaktu sa ljudskim tkivom.

TEKUĆI SILIKON I MUP

PU Zagrebačka, glasnogovornica Gordana Vulama, 15.12.2004. Jutarnji list

“PU Zagrebačka počela je temeljem nalaza Ministarstva zdravstva i prijave zagrebačkog liječnika Miroslav dr. Kinčla, provoditi istragu o tome koriste li liječnici u Hrvatskoj tekući silikon za povećanje usana.

Dr. Kinčl podnio je kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja i donio uzorak nepoznate tvari koju je izvadio iz usta jedne pacijentice.

Tvar je poslana na vještačenje a policija trenutno radi na utvrđivanju identiteta pacijenta”

TEKUĆI SILIKON I HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA

Postupak još uvijek u tijeku!

Za svaki ugrađeni implantat pacijent je trebao dobiti deklaraciju, a to se u pravili ne radi. Kada se pojave komplikacije, pacijenti se konačno počinju pitati što im je ugrađeno, zašto nemaju deklaracije , nikakvu povijest bolesti. Elementarno je pravo svakog pacijenta da dobije na uvid registraciju ustanove i specijalizaciju liječnika, certifikate onoga što se u njega ugrađuje. Nosit će to cijeli život!

Poznato su primjeri u SAD-a, gdje je bilo dramatičnih posljedica ugradnje tekućeg industrijskog silikona: silikoni su curili, pod utjecajem sile teže spustili se na trbuh. Industrijski silikon primjerice, može biti onaj isti silikon za lijepljenje stakla ili silikonska ulja za proizvodnju laštila za cipele ili nešto drugo.

POVEĆANJE USANA I JAVNE OSOBE

Pogrešno se misli da samo javne osobe povećavaju usnice. Istina je da se mnogi mladi ljudi često povode za izgledom i ponašanjem poznatih osoba. Mediji tu imaju presudnu ulogu, dovoljno je da poznata osoba nešto učini, mediji to objave, mnogi požele isto.

Kod silikonskih usana je trebalo pet godina da se u našoj javnosti polako probija istina o tome.

Neke osobe (žrtve), javno su ispričale što se sa njima dešavalo, koji liječnici su ih operirali. Iz toga se moglo puno toga iščitati, a mnogi mladi su počeli razmišljati i pitati. S druge strane, još uvijek jedan dio javnih osoba povremeno ima promotivne nastupe sa “silikonskim ustima”, a zapravo i ne znajući što imaju u ustima. Mnogi misle da i poslije 5 godina imaju kolagen ili nešto slično.

Spoznati istinu ponekad nije lako, ali nažalost, zbog komplikacija, fizičkih i psihičkih, svi na kraju završe kod plastičnog kirurga.

DOBNA GRANICA ZA POVEĆANJE USANA

Estetska korekcija usana ne bi se smjela činiti maloljetnim osobama. Ukoliko je razlog neki nedostatak, uz dozvolu i potpis roditelja korekcija se smije učiniti. Ponekad je lakše liječniku objasniti djetetu da se za nešto strpi, nego roditeljima.

Postoje primjeri gdje su djeca učinila zahvate u maloljetnoj dobi, liječnici nisu imali potpis roditelja. Poslije pojave komplikacija na usnama razvio se sukob djece i roditelja, jer su djeca podsvjesno zamjerala roditeljima što ih nisu spriječili. Iz toga kruga se izlazi samo uz psihološku pomoć.

Ipak treba znati da ugraditi djetetu nešto u usta bez suglasnosti roditelja predstavlja kazneno djelo.

SILIKONSKA KVRGAVA USTA: ŠTO DALJE

Kad dođe do procesa na usnicama, što se može učiniti? Javiti se plastičnom kirurgu.

Riječ je o kompliciranoj operaciji vađenja, pod općom anestezijom, višestruko dužom i rizičnijom nego što je sama ugradnja. Silikon treba vaditi u nekoliko navrata, kako ne bi ostale rupe. Najčešće ih potom popunjavamo vlastitim masnim tkivom. No, morate znati da se silikoni nikad ne mogu u potpunosti izvaditi. Ostane minimalna količina, ali ipak ostane.

Operacijski zahvat se nekada radi u općoj anesteziji, nekada u lokalnoj anesteziji.

Gotovo uvijek je potrebno više operacijskih zahvata, često se kasnije korigira višak rumenila. Potrebno je dugo vremena da se vrati funkcija usana, ponekad je potrebna aplikacija kortikosteroida u duboki ožiljak, da bi usta omekšala.

Ako je za nelegalnu aplikaciju tekućega silikona trebalo 10 minuta, za uklanjanje dijela toga treba desetak sati operiranja. Bez psihijatrijske podrške, liječenje je jako teško i neizvjesno.

Detalji operacije

ISHODI OPERACIJE:

Muški pacijent

Ženski pacijent

U Hrvatskoj živi veliki broj pacijenata koji su u unazad petnaestak godina povećali usta sa tekućim silikonom. Pažljivom analizom vidi se da je već više od četrnaest godina taj proskribirani tekući silikon zabranjen u zemlji koja ga je i izbacila na tržište.

1991. u SAD-u, zabranjena je proizvodnja, ugradnja, i reklamiranje tekućeg silikona.

Dakle grupe liječnika u Hrvatskoj koje su ga ugrađivale trebale su znati za to. Bolje rečeno nisu smjele ugrađivati preparat koji nije imao dozvolu upotrebe u Hrvatskoj. Činjenica je da u zadnjih četrnaest godina legalno nije u Hrvatsku ušao nikakav tekući silikon za povećanje usana. Dakle, ilegalni preparat je na štetu pacijenata ugrađivan, usprkos teškim posljedicama, koje su se već u to vrijeme znale i zbog čega je preparat u tim zemljama zabranjen.

Poznati su primjeri iz svijeta, ugradnje tehničkog nečistog silikona, koji je kod nekih drastičnih primjera prouzročio smrt, odlaskom i migriranjem u krvne žile i sl. Afera Baxter je pokazala da i velike kompanije čine fatalne greške, ponekad slučajno ali nije uvijek tako. Borba za novac se ponekad pretpostavlja sigurnosti pacijenta, no tada nije moguće govoriti o medicini, već o kriminalu. O tome će sigurno završnu riječ imati državno odvjetništvo, ali i liječnička Komora.

U Hrvatskoj se ubrizgavanje nedopuštene supstancije može smatrati kaznenim djelom, “kada doktor medicine koji obavljajući svoju djelatnost…primjeni očigledno nepodesno sredstvo ili način liječenja, ili uopće nesavjesno postupa, kaznit će se……”

Posebni članak se odnosi na ona kaznena djela koja se počine radi zarade.

Kongresno predavanje

U poplavi medijskih informacija o ovim i onom lijepim povećanim usnicama rijetko se kada dotakne tema što je u tim usnicama. Ima li vlasnik “toga” uopće pojma što mu je ugrađeno ili injektirano, kakve su posljedice toga. Kako će to sve izgledati za 20 godina.

Može li se uvijek vjerovati liječniku na riječ kada nešto ugrađuje u vaše tijelo a poslije nema nikakvog pismenog traga o tome.

Ovdje nećemo moći odgovoriti na sva ta pitanja, osim potaknuti čitatelje na to da vode računa o svome tijelu, što se u njega ugrađuje, uvijek tražiti porijeklo i naravno u slučaju bilo kakve sumnje provjeriti kod nadležnih državnih službi. Iskustva koja ću vam prikazati nas navode na misao da u borbi za zaradom i poneki liječnici čine teška kaznena djela a posljedice po pacijenta su strašne.

Pod izrazom NLO usana želimo prikazati posljedice trenda povećavanja usta injektiranjem tvari nepoznatog sastava sa razvijanjem granuloma oko nepoznate tvari, koja je u obliku gela, višekratno aplicirana u usne i zonu oko usana. Rezultati su kozmetske deformacije usana sa funkcionalnim i psihičkim tegobama. Željelo se bolji izgled, simetričnost, izražajniju mimiku, rumenilo i senzibilitet usana, elastičnosti, mekoću, senzualnost i zadovoljstvo. Često se dobilo: loš izgled povećanih usana, asimetričnost i kvrgavost, gubitak osjeta, modrilo ili bljedoću, otežan izgovor nekih glasova, pucanje usna, otežano pijenje tekućine.

Implantat kao registrirano (dozvoljeno)sredstvo se ugrađuje u tijelo sa različitim ciljevima i indikacijama ali točno određenim i poznatim kemijskim sastavom, tkivnom podnošljivošću, toksičnosću, rokom trajanja (djelovanja), mogućim komplikacijama. Stoga ovdje nije moguće govoriti o implantatima već o NLO usana (Neidentificiranim labijalnim objektima) i tek složenije analize mogu pokazati o čemu se radi.

Sigurno je jedino to da se ne radi o standardiziranom i registriranom implantatu i postupku apliciranja u Hrvatskoj. Ukoliko se to sudsko-medicinskim postupkom dokaže, radi se o “upotrebi očigledno štetnog sredstva”, što je teško kazneno djelo.

Zaključak: Liječnik mora pažljivo procijeniti indikaciju za povećanje usana prema mogućim komplikacijama, uz obaveznu upotrebu registriranog preparata, informirati pacijenta o sredstvu ili implantatu koji se koristi, mogućim komplikacijama te u povijesti bolesti navesti vrstu i količinu implantirane tvari.

Dilema zaključka:

Može li se kao implantat upotrijebiti sve ono što nije izrijekom zabranjeno ili se može upotrijebiti samo ono što je izrijekom dozvoljeno. To preneseno običnim jezikom znači: Ako nigdje ne piše da se ne smije ugraditi sterilizirana glina, netko može učiniti i to.